evo dana kada sam ja bio na 4000m, meni se desilo nesto ni priblizno kao nasoj lepoj Ewi ali u tom fazonu. Baza je bila na 3600m ali mene je malo uuuuusssssssisao kongestuuuuusssssss. Sada bih to iskustvo podelio sa vama. Tog lepog aprilskog dana duvao je jak jugoistok i odlucili smo da idemo na Goliju. Ekipa je bila iz Raske, Kraljeva, Kragujevca i Krusevca. Termika je radila odlicno. Na startu smo izasli na nekih 3300 ali nismo omirisali bazu (koliko se secam). Posto je nas brat Vlajko prvi izvukao visinu krenuo je prema severozapadu jer bio neki nezvanicni dogovor da letimo prema Loznici sto bi mozda bio i drzavni rekord (moramo da oborimo onaj Zekijev, pozzz Guru). Vlajka smo ubrzo izgubili iz vida jer je very fast, Gugi je bio iza njega ali se odlucio da krene u pravcu Nove Varosi. Za Gugijem smo bili ja, Aca iz KG i nas brat za predsednika Svorci. Kada smo nas trojica izvrteli 3300 ja i Aca smo se uputili prema Gugiju koji bio na nekuh 2km od nas, iznad Jankovog kamena (vrh Golije 1800 i nesto). Svorci se odlucio da se okrene ka startu iz ne znam kojih razloga (lazem, rekao je da je bilo turbulentno). Ubrzo stizemo Gugija i onako ekipno Gugi ParaPro gazimo dalje. Severno od nas je bila kongestostrada i iskreno u tim trenucima sam se plasio za Vlajka jer sam znao da je covek bas tamo. Ustvari plasio sam se da ce se tu ubrzo stvoriti CB, ali moja pretpostavka na srecu nije bila tacna. Mi smo leteli juznom ivicom te kongestrostrade a severnim obodom Pestera. Kao sto rekoh baza je bila na 3600, oblaci su vec svi presli u kongestuse, a prema Pesteru nije bilo uopste razvoja tako da smo odlucili da letimo pod kongestusima sto je naravno lakse nego na plavo. Stubovi su od pocetka bili oko +6-7 m/s sto kod nas uopste nije retkost. Vrteo sam do nekih 3300 i onda krenem. Dok bezim ispod kongestusa i dalje penje tako da sam na ivici oblaka uvek bio na nekih 3500 ~ 3600. I tako 4 ili 5 kongestusa prodjem dok ne dodjoh do onog zbog kojeg sve ovo i pisem. Gugi i Aca su bili nekoliko stotina metara ispred mene. U tim trenucima smo bili na nekih mozda 2600~2700. Idemo obodom jednog kongestusa koji je stvarno bio crn i veliki. Nalazim stub koji je slab (oko 2m/s), ispred mene vrte njih dvojica. Gledam u njih i shvatam da oni vrte jos slabiji stub jer ja mnogo bolje penjem. Posto su bili par stotina metara a mozda i kilometar ispred mene, vidim sansu da ih stignem ako uhvatim jaci stub, brzo popenjem i opet smo zajedno. Naravno odlazim pod crnilo kongestusa i naravno nalazim stub koji je kao i svi tog dana +7m/s. Sve je bilo kao i do tada, vrtim do 3300 i krecem. Odlicna pozicija, stizem ih. Dok bezim ispod oblaka penjanje je isto kao i ispod onih 4-5 predhodnih, mozda 3 m/s, ne secam se tacno stvarno. Kako prilazim ivici oblaka shvatam da cu ipak malo da se ukotam, ali nista strasno, ja sam blizu izlaska i cepamo dalje. Medjutim pre nego sto sam usao u oblak odjednom BOOOOOM... ulazim u izuzetno jak stub, koji se nalazio na jugozapadnoj ivici kongestusa. Ne secam se tacno ali mislim da je bio oko 8-9 m/s. Za par sekundi sam vec bio u bazi. Sta mi je ciniti sad? Spirala? Ne... mozda su Gugi i Aca u istom sranju jer sam ih vec skoro sustigao i mogu uleteti u njih.... a iskreno kad sam razmislio da treba da drzim spiralu toliko dugo, a da propadam par metara u sekundi, ma nema sanse, mogu da padnem u nesvest... a mozda i sredina kongestusa ide bas u ovom pravcu, gde je penjanje ne smem ni da zamislim, pa ti posle Rika dzaba sve batice. Svo to razmisljanje je trajalo najvise 3-4 sec ( ja sam inteligentan decko hahahahaha). Stub je bio sve jaci i jaci a to sam osetio po cestim udarima neverovatno jakih balona kojih u pocetku nije bilo. Brza odluka je pala... usi i full speed i drzi kurs prema jugozapadu jer je tamo najblizi izlaz iz oblaka. Prvi pravi strah kada sam mozda pomislio da sve ode u PM je bilo kad mi je kompas na Competinu poludeo i poceo u trenutku da se vrti u krug. Auuuu j... te, u oblaku sam i nemam osecaj da li sam promenio smer. Penjanje sa full speeedom i usima je doslo na +11m/s. Rukavice, rubovi i ivice na sedistu, gurtne, ivica na podkapi... su beli, inje se uhvatilo dobro, konopci su takodje beli i duplo deblji (tada sam vozio Omegu 6 a ona ima konopce sa kosuljicom). Odjednom stub slabi na9,8,7,6 m/s. Odjednom ispred mene se otvara... ljudi to je najlepsi trenutak u mom dosadasnjem zivotu, stvarnoi to mislim i ne preterujem. Taj prvi zrak sunca koji je pao na mene je bio cudesan, stub prestaje i padam u jak nispon (zabelezeno -10 m/s), inje sa mene se usled sunca brzo istopilo, ja se nalazim kao u raju, izmedju tri lebdece planine, jer je ispred mene na zapad bio jos jedan kongestusa a i severno od mene jos jedan, vrlo su blizu. Odozdo imam odsjaj sunca od jezera kod Kokinog broda, ispod mene je jos uvek baza od kongestusa iz kojeg sam izasao, a na ivici baze vidim Guju i Acu kako idu dalje u istom smeru kao ja, pa ono, cas ih ima cas ih nema, nestaju u pramichcima na ivici kongestusa, a oko 1000m su ispod mene. Fenomenalan momenat... vadim telefon da ovekovecim taj trenutak ali moshaaaaa... crkla baterija, bila je do pola ali posto mi je tel bio u kokpitu hladnoca ga je dokrajcila. Kao i svi pravi XC piloti mi nastavljamo prelet dalje. Moram da kazem da je ovo moj najduzi let u zivotu, 85km (kazete lako mi je kad sam bio na 4000m, tacnije 3987 po uredjaju). mogu samo da zamislim kako je Ewi bilo, film je izuzetno dobro uradjen, jedina razlika je u tome sto penjanje koje je mene vuklo gore nije bilo uopste turbulentno ljudi, da ne poverujete, kao najlepsi stub od 5 m/s, kad ono klizi sve bez i najmanjeg cimanja krila. Odleteli smo preko Prijepolja skoro do garnice i krenuli nazad, sleteli smo u Novu Varos. Molim sve koji ovo procitaju da daju svoje misljenje, a i oni koji su imali slicne situacije pisu o tome da se nesto ovako ne bi desilo nasim pilotima u buducnosti.  Naravno ovaj let kao i mnoge druge ovekovecio je nas best airphoto Gugii evo mozete svi da vidite nekoliko fotki od tog dana.